Secam se da kada sam imala 10 godina da sam dosla tati i rekla kako cu kada porastem biti egiptolog , njegov je odgovor bio : Ti si na mene , nemas ti zivaca za prasinu i ciscenje. Radices u turizmu .
Nekoliko godina kasnije upisala sam srednju turisticku pa posle visu turisticku iako istu nisam zelela da upisem i sada radim u turistickoj agenciji.
Turizam mi je bio na 4 mestu , pre svega sam zelela da budem arheolog, pa patolog, onda psihoterapeut pa tek onda turisticki radnik.
Sada posle nekoliko godina nezadovoljstva profesijom , moram da kazem da mi je ovo tj tatino guranje u turizam bilo nesto najbolje (ovo ne mogu da mu kazem jer cu u suprotnom da dobijem : znas da sam ja uvek u pravu ! ). Ucenje mi nikada nije islo od ruke , nekako nikada nisam mogla da naucim nesto sto me ne interesuje i sto moram da ucim (sem istorije, psihologije i jezika to sam uvek volela).
Ali ono sto mi stoji i dalje je velika ljubav ka istoriji i istrazivanju iste , tako da koliko god da mi je dobro na poslu i koliko god da sam zadovoljna ipak bih volela da bar jedanput radim na nekoj iskopini
