0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.
Pijem kafu i razmišljam, neka medicinska sestra baš u ovom momentu, slepljene kose, znojava i umorna, skida sa sebe skafander u nadi da će se uskoro istuširati i okrepiti.Jedan zemljoradnik upravo otresa sa sebe prašinu i slamke koje su se grčevito držale za njegove pantalone, pa uz jedan dubok otpuh seda na stolicu na tremu.Jedan građevinski radnik s kolegom ispred prodavnice otvara flaše s pivom, pa zajedno nazdravljaju još jednom danu na izmaku.Jedna ćerka suznih očiju sedi na bolničkom krevetu, drži svog bolesnog oca za ruku i strepi da sa medicinskog monitora ne zapišti jednoličan zvuk.Jedna kuvarica se vratila u stan posle smene od 12 sati i muči se da izuje cipele sa otečenih nogu.Jedan dečak i jedna devojčica se ljube iza zgrade, pa se s vremena na vreme, kao dva lopova, osvrću da li ih neko gleda.Jedan otac gura dečija kolica, i strelja pogledom bučne prolaznike koji mogu svakog trena da probude njegovu tek usnulu bebicu.Jedna starija žena u crnini, sa izbledelom maramom na glavi, stoji u crkvi i pali žutu voštanu sveću, mrmljajući molitve za zdravlje svojih najmilijih.Jedna tetka s nestrpljenjem čeka da joj prodavačica zapakuje poklon koji je kupila svojoj sestričini.Jedan ljubavnik sedi za stolom u mračnijem delu kafića, popravlja kragnu na košulji i čeka da mu se pridruži slatki greh.Jedan bračni par moli da se retvituje i šeruje sms broj ne bi li se sakupilo 200 hiljada dolara za lečenje njihove teško bolesne ćerke.Jedna grupa ljudi se popela na vrh planine, viču, smeju se, grle, što su savladali ogromnu prepreku.Jedan beskućnik prostire karton koji je našao pored kontejnera, pa na njega pažljivo ređa rite koje je ceo dan vukao po gradu.Jedan momak dobija ključeve svog prvog Poršea za 18. rođendan.Jedan mršavi dečak otečenog stomaka, obučen samo u odrpane bermudice, leži na prašnjavom podu iznemogao od gladi. Jedna umetnica nervozno steže prste dok joj srce nemilosrdno lupa i bubnji u ušima pred prvu samostalnu izložbu slika.Jedna mlada žena u kratkoj suknjici, mrežastim čarapama i dubokim dekolteom, gura pod krevet kutiju u kojoj stoji malo ušteđevine pa kreće na posao.Jedan političar podbulog lica drži govor i naivnim slušaocima obećava kule i gradove.Tako, ispijam kafu i pitam se, šta biva sa svim tim životima i gde naposletku odu sve te uboge duše...
Evo sajta sta se desava u svetu ove godine http://www.alliance.rs/ t=4256sOvo drugo je film,ko bude gledao neka se dobro spremi, vrlo porazavajuce i bolno, ali istinito.
Nikolina Crnogorac19. мај · DAJE SE NA ZNANJEMi koji imamo decu koja jednog dana, kada obolimo, ostarimo ili umremo neće moći živeti sama, živimo u konstantnoj noćnoj mori. Svi ste bili svedoci u zadnjih par meseci u kakvim čak i za životinje nehumanim uslovima ljudi umiru i žive u regularnim državnim institucijama. Smrznuti, vezani, usrani, gladni. Mama divne devojke sa autizmom, a moja prijateljica, obratila se povodom toga predsedniku Aleksandru Vučiću. Dobila je odgovor: "Poštovana gospođo Đukić,Povodom dopisa koji ste uputili predsedniku Republike gospodinu Aleksandru Vučiću, sa primedbom na rad i uslove za život dece sa posebnim potrebama u ustanovama obaveštavamo Vas o sledećem:Nadležnost predsednika Republike utvrđena je ustavom Republike Srbije. Prema Ustavu Predsednik Republike nema nadležnost da postupa po Vašoj molbi."Auuuu, eto pronađosmo i posao kojim se ne bavi. Spašava iz poplava, porađa, vozi avione, autobuse, tenkove,hapsi kriminalce, sudi, presuđuje, ne spava, mesi hlebove, uči da šije, radi, radi , radi, radi....ali eto. Za najugroženije i najslabije nije zainteresiran.Jer, umrla su samo tamo neka N.N. lica, tako jave mediji. Sramota!!!Na muci se poznaju junaci.A vi kojima je dobro, izvinite.Uzdravlje!