tesko je zaistra za posao sad, nemam reci,..
ali, nikad i nije bilo lako, ne uzimajuci u obzir kad neko ima vezu, i sl.
Recimo, moja koleginica je radila 2,5 godine u Ateksu kao aranzer volonterski, dok je nisu primili, ali tek kad se upraznilo mesto kad je jedan stariji kolega otisao u penziju.
Svaki dan je radila puno radno vreme, kao da prima platu!!
Drugo,
sta se posle desilo, radile smo obe 11 godina u Ateksu, poslednje dve godine je firma propadala ,..i primale smo samo 110 rsd mesecno platu!!I radile, jer drugog izbora nije bilo.
Ona uspe da predje u MONU.
Ali imali su oko 30 radnji a ona sama radila, sto je fizicki neizdrzivo.
Ponudim se da joj pomazem, jer ja nisam tad radila nigde.
Uradimo zajedno izloge, za Novu godinu , ima posla vise jer se radi kicenje Novogodisnji su izlozi.
Zaginemo nas dve 15 dana po celi dan. Ja bez dinara -njoj pomazem.
Dodje sajam mode, ona radi 4 standa, sto je opet fizicki neizdrzivo.Opet se ja ponudim,
uspemo da zavrsimo za 18 h sve , tj ta 4 standa ...
dobijemo nagradu Sajma mode za naj stand..
Direktor me zaposli odmah ..i tako i ja dodjoh do posla.
Kaze mi on, -gledao sam kako radis, to nije rad to je da izgines od rada, sve prsti..stra nisi, jela nisi, casu vode nisi uzela 16 sati!
I eto..